| WWW.SNOVI.ORG | ||||
| INFO | AUTOR | RAZNO | LINKOVI | KNJIGA GOSTIJU |
| Govor Ruže | Raskršće Pijanstva | Okamenjeni Svatovi | Recenzija - Ševko Kadrić | Recenzija - Ismet Hadžiahmetović |
|
Recenzija za rukopis Enesa Topalovica ”Sapat predaka”
”Salko Misivoda bio je gluh, smijao se kad govori, a nije znao govoriti...” Ako bi se desilo da od cijelog rukopisa ”Sapat predaka” Enesa Topalovica ne ostane nista osim ove recenice vrijedilo bi je stampati. Ova misao mi se nametnula citajuci pricu ”Raskrsce pijanstva” i pod njenim dojmom sam zavrsio citanje. No, moram reci da je cijeli rukopis na mene ostavio utisak da se radi o kazivanjima nadarenog pripovjedaca sklonog da dobro zapaza, pamti, razlucuje i na vrlo prirodan i prijemciv nacin prica o ljudima i dogadjajima. Pocevsi od prve price ”Okamenjeni svatovi” pa preko price ”Ustajte mrtvi” i ”Stid”, Topalovic na izvanredan prirodan, nepretenciozan, ali vrlo sugestivan nacin namece tezu kako bijeda pripada bijedi, kako duhovna i fizicka sakatost spadaju jedna uz drugu, kako bol pripada bolu a stradanje stradanju. Ovo se posebno moze vidjeti u prici ”Ubi nas pjesma” koja na izvanredan nacin pokazuje svu velicinu bratske ljubavi i njenog sunovrata i sabijanja u jedan jedini pucanj koji odnosi zivot, zbog banalnosti zivljenja i banalnosti sukobljavanja ljudskih potreba i konacno ljudskih sudbina koje idu utrtom stazom bez velike mogucnosti da se izdignu iznad banalnosti, a tako bi malo trebalo da postanu kozmicke. Istina, ovdje se vidi i to da autor jos uvijek nije savladao sve zanatske trikove i tajne pisanja da jos uvijek gradi pricu na onome sto je vidio nastojeci da precizno i u tancine prenese realitet ne mareci mnogo za formu i stil. No, to i ne mora biti manjkavost ovoga rukopisa nego prije njegova dobra strana. Dodamo li tome jezik kojim se sluzi Topalovic, a on je, u najvecem dijelu, govorni jezik istocne Bosne i podrinja onda se ljepota kazivanja prije izvodi iz njega nego li se moze na njega svesti, ma koliko bio izvanredan instrument, kojim se autor sluzi vise po naravi nego po svom licnom izboru. Mozda najvecu vrijednost cine elementi fantasticnog koje je Topalovic nesumnjivo ponio iz svog zavicaja u kojem to fantasticno nikada nije toliko fantasticno da ne bi moglo biti realno, a pogotovo da ne bi moglo biti pretoceno u literaturu.. Rukopis ”Sapat predaka” odgovara svom naslovu i u potpunosti zasluzuje da bude publikovan kao jos jedan vid dozivljavanja stvarnosti i Bosne u kojoj ona nerijetko prelazi u fikciju i fantasticnost. Ismet Hadziahmetovic Visegradlija, knjizvenik |