Jesu li to mrtvi što ti na uho šapuću, Tale Tragaču?
Jesu, oni mi pomažu da razumijem život, a sa njim i smrt.
Hoće i oni nešto da kažu.
Da se i njihova čuje,
Makar sa jednim životom zakašnjenja,
Ti ko neka čarobna frula iz groba iznikla, Tale?
Nisam baš drvo, ali mi često dođe da zapjevam.
A, mrtvi pjevaju li oni?
Oni i pjevaju i plaču i pričaju, a ponekad se i smiju svom životu.
Blago tebi, Tale, ti živiš i tamo i ovdje.
Teško meni razapetom, nit sam tamo niti ovdje,
I kad odem tamo opet ću biti ovdje i nigdje me neće biti.