Vodilja

  

Razdirem svoje sivilo

Ostricom misli smjele metafore

Strovaljujem se u samog sebe

Pijano trazeci svoju

Pjesmu u srzi srcike

 

Zavukoh se u svoju lubinu

Prepirem zakrpe snova

Cijedim urlike iz pete duse

Rijem rilicom zapise u jetri

Palim nadu fosilima gena

 

Trazim umoran onaj stampedo

Zelja u krvi zaoranih

Utrkujem mrtvu trku

Misli i rijeci se razvode

Susrecem samo pivski poljubac

 

Nastavih teziti dnu o kamenu

Zadnju misao da isplivam

Da je izdahom ugrabim

I u posljednji stih uramim

 

Pomislih da sam je uzamcio

Ali mi izmace silna jezicana

Matica mocnih metafora

Medju snove se skrila vodilja

 

Ukrotit je nikako nemogu

Sapatom se migolji, vodi me

Ne stizem je, nemam nogu

Al doci  ce i moje vrijeme

Izdahnucu za Njom Bogu.