WWW.SNOVI.ORG
INFO AUTOR RAZNO LINKOVI KNJIGA GOSTIJU

                                          SUDJENJE SUDBINI

 

 

" Skriveni i tajnoviti su putevi ljudske sudbine. Nekad je naklonjena i plemenita, a nekad neumoljiva i opaka.

-          Ja, niko i niša, a ipak čovjek i SVE, progonim sudbinu radi nanesenog mi zla. I zato otvaram ovo javno suđenje toj prevrtljivoj apstraktnosti pred porotom ljudske svijesti i savjesti. Sudac je čovjek, Bog i advokat, tamničar i dželat, optuženi i tužilac, nepodmitljiv i objektivan.

Neka pristupi optuženi, gospođa Sudbina.

-          Prokleta da si neznana silo, izdala si Pravdu koja ti je pomagala i bila desna ruka u vladanju Harmonijom, tužim te zato što si u ime bola uzela jednog nejakog stvora, dječaka koji nije okusio život, a ja sam mu bio posljednja nada. Ali ti si ga otrgla od mene. Zašto? Ko ti je dao pravo da se igraš sa životima nesretnika? U ime čega si uzela najnevinije stvorenje na svijetu? Zašto je njegova ionako golema nesreća morala biti i tragična? Zar mu se nije mogla pružiti ruka? Kome su smetali njegovi snovi? Zašto mu nije dato da živi? Zašto nije mogao biti kao ostali?

-          Ko ti je dao pravo, zaneseni čovječe, koji si tako mali i nemoćan, a htio bi biti Bog i moj gospodar, ko ti je dao pravo da zagledaš u svijet mojih računa. Ti si ništavilo, izgubićeš se pod teretom haosa moje moći, pući će ti kičma ako ne prestaneš sa tim besmislicama. Pokloni se  i vjeruj u  Mene, ti imaš moju naklonost.

-          Ne prijetite, gospođo sudbino, ja Vas se ne bojim, naprotiv , ja Vas prezirem i uopšte mi nije stalo do Vaše naklonosti, bez onoga što ste mi uzeli. Ja Vam prkosim. Ja Vas optužujem. Ako ne želite da budete žrtva ignorisanja, prestanite da postojite bar u jednom ljudskom životu. Vratite mi brata i vladajte ponovo smrtnikom.

-          Visoko letiš i griješiš, zanesenjače, ti si čovjek sazdan od krvi i mesa, gomila osjećanja i nemaš nikakvu moć. Prekini tu svoju ludu ideju i vjeruj u život što ti ga ja nudim.

-          Ne budite tako darežljivi. Uzeli ste mi pola života, njemu niste dali nikakvu šansu. Zar je to Pravda i Harmonija? Nema života bez onoga što tražim od Vas. Vi niste ni svjesni kakvim me monstrumom pravite i koliku mi mogućnost pružate da zaista postanem Vaš gospodar. Da li znate šta znači živjeti bez ikakve nade i volje za životom, nehajno šutnut u labirint života, biti sposoban samo da prezireš zahvaljujući onome što ste mi oduzeli. Vratite mi Vjeru u Pravdu i Harmoniju. Vratite mi brata.

-          Ti i ne slutiš šta ti se sprema, poludjeli čovječe, tebe i tvoje ideje progutaće besmisao i ludilo i poslije će biti kasno za kajanje i povratak u normalno.

-          Ne možete me uplašiti i kako Vam nije jasno da mi uopšte nije stalo do toga šta će mi se desiti. Pa ja prezirem i sebe i ono što će mi se desiti tj. Vas. To je ništavilo. Ja živim na višem nivou hladnog razuma bez trunke strasti i osjećaja i smijem Vam se u lice što god da mi učinite. Ali vratite mi ono što ste mi uzeli i ja sam spreman da budem Vaš rob kao i svi ostali koji žive po Vašem diktatu.

Advokat tužioca:

-          Zašto ste čovjeku oduzeli svaki smisao života, sreću, nadu, vjeru, ljubav? Vi ste ubica , gospođo Sudbino, jer on nije više čovjek, on je sada santa krvi i mesa, gomila materije programirane umom. Zaslužili ste takvu kaznu da budete sputani u slobodi svojih postupaka, da i Vi robujete, da budete protjerani iz jednog ljudskog života, da budete prezreni, poniženi, osramoćeni.

Tužilac :

-          Stanite, advokate, ne presuđujte još i ja znam da sam u pravu, ali sam ipak spreman na kompromise, u meni ima još ljudskosti i nije sve pokopano, u meni još tinja Nada za Pravdom. Vratite mi Nadu Sudbino da orodimo sektu Vaših vjernika. Vratite mi je da poderem ovo "oproštajno pismo"."

 

Proces suđenja subini bio je dosta dugačak, ali Juso nije bio zadovoljan nastavkom. Izgulio je stranice koje su slijedile i bacio ih. Ovaj dio ostavio je da stoji i čeka. Ko zna zašto? Možda zato da ga stalno podsjeća na besmisao Omerove smrti ili da ga podsjeća na trenutake besmisla i beznađa izgubljenog vremena ratnog (i najglupljeg izuma ljudskog).

 

  

Iz romana «Let kroz snove»