Rupa u duši

 

 

Zvjezdani poklopac odozgo

Iz svjetlosne visine

Zaviruje laserom

U dubine sudbine

I mrežu mraka isisava

Golotinju misli

Iz težine zemlje iskrcava

 

Stani svjetlosti, ne žuri

Nije sve u tvojoj brzini

Misli i sjećanja odavno trče

Mrtvu trku iz vječnosti

I odavno su te prestigli

Dubinom duše

 

A ovi što misle da posjeduju svemir

Ne mogu da vide

Kosmičke vjetrove

Kako im vitlaju i misli

I sudbine

 

To oni što živješe prije i poslije Istine

Pomažu Kreatoru

Da nas usavrši

I zato mnogi čekaju svoju

Rupu u duši

 

I opet će negdje da prsne

I ko gejzir da zapuši

Opet će negdje da zaplače

I puna duša da vrisne.

 

 

ET