Rijeke i more

 

 

Sa izvora kanu kap,

Zaljubi se srete drugu,

Naparvise brzo slap,

Sunce zasja, stvori dugu.

 

Tako krenu prva rijeka,

Te potece sveta voda,

Dusi ljudskoj trazit lijeka,

U vjecnosti mrka svoda.

 

Maticama zaplivase,

Vrsni ljudi i proroci,

Bozje sjeme posijase,

I u momku i djevojci.

 

Raznim smjerom potekose,

S istom zeljom na usnama,

Istom cilju utekose,

Dusu kalec molitvama.

 

Mnoge rijeke sada sume,

Snagom svojom vuku krda,

Jedna drugu ne razumje,

Jer ne vide iza brda.

 

Kad se sretnu u osmijehu,

Kada uvru u svjetlosti

Nace vjecnost i utjehu,

Izvor svojih svih svetosti.

 

Sve su vjere kao rijeke,

One teku istom moru,

Razlike im nisu neke,

Svrha je u istom stvoru.

 

I ona kap sto prva krenu,

Kupa se u krajnjem moru,

Ili mozda u ovom trenu,

Opet tece u  zuboru.

 

 

 

ET,

04.02.2005