Pjesma pjesniku

 

 

Bogat si čovječe milion pjesnika

I samo sebi lijep ko pjesnička slika

 

Sirot si čovječe milijardu dugova

Usamljen, ružan i bez drugova

 

Pametan si čovječe tristo pjesničkih snaga

A vele da u riječi zatvraš i ženu i vraga

 

Glup si čovječe hiljadu pjesničkih sapi

I pijan ko slap gradiranih kapi

 

Čuven si čovječe na razglasu galaksije

I toliko tašt da ti se dupe od pogleda krije

 

 

 

                                                                         ET