Mir i mirovina

 

U sesdeset i nekoj

u krvi Sahara

Samo poneka golisva misao

proklija

i opet mirovina,

u krevet lijezemo ja i penzija

 

Bila je istorija a sad je povijest

Bila si mlada, zrela pa smezurana

Sada je vrijeme praznih dana

Prerano da umres

a kasno za lutanja

Da okrenes broj, zovnes na pice

i pet-sest puta -

izadjes u mracnu noc

mladu vrelu i drhtavu, ko iz davne price

 

Kad se sjate gluhi dani

sjecanja mi dobro dodju

iako ih ponekad ne mogu naci

A kad ih ipak paucinom zgrabim

Niko mi ih uzeti ne moze

Dugo ih stiscem i cijedim

ko pauk zivot iz njih sisam

a ponekad od njih za noc ponovo osjedim

 

Sinoc, eto, sjetih se puta

Utabanog bratovim gumenim opancima

Za dva broja vecim

I svakog pogleda i svakog imena

I svake kuce i svakog selama

Sa kraja na kraj moga sela

 

Kako je Mustafa

Hocel to Uzeiraga

Je li tesko Rabija

Jesil dobro Halile

Jel ugrijalo Meho

Bogami si vrijedna Ifeta

Jesil se ti umorio Raside

Merhaba Alija

Selam alejk hadzija

Zdravo Vejsile

Dobar dan Hrvoje

Pomoz Bog Radoje

 

Put je dug od sela do Skandinavije

Opanci, djacke tene, studentske cipele

I vojnicke kundure poderane

I bacene

Mozda ih potomak onog horoza

Sto je prije devet zora, i vijekova

budio moju mladost

Isceprka u bunjistu

I kljucne

U moja sijeda sjecanja

 

U selu vise nejma ni Mustafe

Ni Uzeira ni Rabije

Ni Halila ni Alije

Ni Hrvoja ni Ifete…

Sve ih je odnijela istorija

Ocistila ih povjest

A i mene ce uskoro mirovina

Kubikk rodnice na trepavicama

I vjecnost u cefinima

 

I ja cu uskoro putem bez povratka

Da pozdravim tamo Hrvoja

Poselamim Mehu i Rasida

I stanem s Radojem pred Boga.

 

 

ET