KRUG

 

 

I jednom ognjeno sunce upita prhku, ispijenu zemlju:

- Ima li šta oko tebe da se okreće?

- Nekad sam mislila da si mi ti saputnik do vječnosti,

sjajna, daleka zvijezdo, čija me svjetlost strasno ispijala,

al’ danas, kad sam blizu Velikog saznanja,

bez grohota mladosti, na rubu besputnog bezdana,

prati me samo ponekad tvoj lažni odsjaj,

varljiva mjesečina u noći bez otkucaja srca.

Odgovori  zemlja okrećući se u ledeno doba.